Dvije su glavne skupine koje rade na međunarodnim standardima:Međunarodna elektrotehnička komisija(IEC) iMeđunarodna telekomunikacijska unija(ITU).
IEC je globalna organizacija za standardizaciju koja priprema i objavljuje međunarodne standarde za sve električne, elektroničke i srodne tehnologije. Osnovan u lipnju 1906. u Londonu, UK, IEC se sastoji od tehničkih odbora (TC) i SC (pododbora) koji pripremaju tehničke dokumente o određenim temama unutar svojih djelokruga, kako bi se definirali povezani standardi. Na primjer, TC86 posvećen je optičkim vlaknima, a njegov SC86A usmjeren je na vlakna i kabele.
ITU je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda za informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT). Razvija tehničke standarde, metodologije i specifikacije vezane uz telekomunikacijske sustave, mreže i usluge. ITU je osnovan u Parizu 1865. pod nazivom International Telegraph Union, a sadašnji naziv je dobio 1932. Uključuje standardizaciju optičkih vlakana i kabela te aplikacije za ispitivanje i mjerenje; na primjer, pasivne optičke mreže (PON) kao što su one opisane u Preporukama ITU-T G.983.x i ITU-T G.984.x
ITU ima tri glavna područja djelovanja organizirana u “sektorima” koji rade putem konferencija i sastanaka: radiokomunikacije (ITU-R), telekomunikacijska standardizacija (ITU-T) i razvoj telekomunikacija (ITU-D).
Osim IEC-a i ITU-a, postoji nekoliko drugih grupa koje daju smjernice i standarde za telekomunikacijsku industriju: Udruženje telekomunikacijske industrije (TIA), Savez za elektroničku industriju (EIA) i Europski institut za telekomunikacijske standarde (ETSI). TIA je akreditiran od strane Američkog nacionalnog instituta za standarde (ANSI) za razvoj industrijskih standarda za širok raspon informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT), dok EIA daje dodatne preporuke za Sjedinjene Države. ETSI definira telekomunikacijske standarde i odgovoran je za standardizaciju informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) unutar Europe.
